Site icon E-zdravlje

Hormon ljubavi pomaže protiv Alchajmera: Oksitocin može poboljšati kognitivna oštećenja

oksitocin

Nova studija je otkrila da oksitocin, poznat i kao „hormon ljubavi“, koji se isporučuje kroz nazalne prolaze poboljšava pamćenje kod miševa sa kognitivnim oštećenjem. Istraživači sugerišu da bi njihovi nalazi mogli dovesti do korisnih opcija lečenja za Alchajmerovu bolest u kliničkom okruženju. (foto:Envato)

Nova studija je otkrila da oksitocin, poznat i kao „hormon ljubavi“, koji se isporučuje kroz nazalne prolaze poboljšava pamćenje kod miševa sa kognitivnim oštećenjem. Istraživači sugerišu da bi njihovi nalazi mogli dovesti do korisnih opcija lečenja za Alchajmerovu bolest u kliničkom okruženju.

U ovom članku možete da pročitate:

Alchajmerova bolest i lečenje

Prema izveštaju Alchajmerove asocijacije iz 2021. godine, procene u SAD pokazuju da 6,2 miliona ljudi starosti 65 i više godina živi sa Alchajmerovom bolešću (AD). Izveštaj sugeriše da bi ovaj broj mogao da poraste na 13,8 miliona do 2060. ukoliko se ne pojave efikasne opcije za prevenciju ili lečenje.

Trenutno, uzrok Alchajmerove bolesti nije u potpunosti shvaćen. Ipak, neka istraživanja sugerišu da akumulacija amiloidnih B peptida (AB) u mozgu može igrati ulogu u razvoju bolesti.

Ipak, prema izjavi Nacionalnog instituta za starenje (NIA) iz 2022. godine, Alchajmerova bolest je složen poremećaj koji može uključivati druge ćelijske promene. Pored akumulacije AB, proteini uključujući tau, TDP43 i alfa-sinuklein takođe mogu biti faktor. Štaviše, zapaljenje, genetika, faktori životne sredine i vaskularne promene takođe mogu igrati ulogu. Trenutno su opcije Alchajmerovog lečenja ograničene na lekove koji mogu pomoći u upravljanju kognitivnim simptomima i simptomima ponašanja povezanim sa poremećajem.

Sada je nova studija istraživača sa Univerziteta nauke u Tokiju otkrila da derivat oksitocina koji prodire u ćelije dat u nazalne prolaze miševa sa oštećenom memorijom preokrenuo je kognitivno oštećenje glodara. Iako je studija koristila miševe, a ne ljude, nalazi sugerišu da bi oksitocin potencijalno mogao da smanji kognitivna oštećenja povezana sa Alchajmerovom bolešću.

Kako oksitocin poboljšava oštećenja kod pamćenja?

Oksitocin je hormon odgovoran za ponašanje i romantičnu privrženost. Stoga se često naziva „hormonom ljubavi“. Oksitocin takođe igra ključnu ulogu u porođaju i dojenju.

U prethodnoj studiji istraživača sa Univerziteta nauke u Tokiju, naučnici su otkrili da oksitocin može da preokrene efekte amiloid-beta (Ab) peptida u hipokampusu miševa. Nadovezujući se na ove nalaze, istraživački tim je pokušao da ispita efekte oksitocina kod miševa sa oštećenom memorijom izazvanim Ab. Konkretno, naučnici su želeli da utvrde da li će oksitocin uticati na prostornu memoriju.

Prvo, naučnici su dali miševe da izvedu testove I-lavirint i Morris vodeni lavirint (MVM) kako bi ispitali prostornu radnu i prostornu referentnu memoriju. Tim je takođe procenio lokomotornu aktivnost glodara koristeći višekanalni sistem za brojanje aktivnosti. Zatim, u jednoj grupi glodara, tim je koristio intracerebroventrikularnu (ICV) administraciju za isporuku oksitocina u moždano tkivo.

Oksitocin se unosi intranazalno

Zbog invazivne prirode i nepraktičnosti ICV tehnike u kliničkom okruženju, naučnici su takođe koristili intranazalnu (IN) isporuku za davanje oksitocina drugoj grupi miševa. Prema studiji, peptidi poput oksitocina imaju slabu propustljivost krvno-moždane barijere – što znači da ne mogu lako ući u moždano tkivo.

Stoga je tim koristio derivat oksitocina koji sadrži peptide koji prodiru u ćelije i sekvencu koja ubrzava penetraciju za eksperimente sa nazalnim isporukom. Pored toga, naučnici su označili derivat fluorescein izotiocijanatom kako bi mogli da vide kako se disperguje u moždanom tkivu pomoću tehnika snimanja.

Nakon što su miševi tretirani oksitocinom izvršili testove prostorne memorije, naučnici su otkrili da su miševi koji su primili oksitocin putem ICV primene pokazali poboljšanja u pamćenju i u I-lavirintu iu MVM testovima.

Rezultati u lečenju Alchajmerove bolesti

alchajmerova bolest najčešće se javlja kod osoba starijih od 65 godina (foto:Pixabay)

Miševi koji su primili IN davanje derivata oksitocina pokazali su samo poboljšanja memorije u testu I-lavirint. Ipak, posmatranjem oksitocina obeleženog fluorescein izotiocijanatom, naučnici su otkrili da je oksitocin raspršen po moždanom tkivu glodara nakon primene IN.

Prema autorima studije, rezultati sugerišu da IN isporuka derivata oksitocina efikasno dopire do moždanog tkiva i može biti koristan tretman za kognitivna oštećenja u kliničkim uslovima.

Moj tim je prvi koji je pokazao da derivat oksitocina može poboljšati oštećenje pamćenja izazvano [B-amiloidnim peptidom] kod miševa. Ovo sugeriše da oksitocin može pomoći u smanjenju kognitivnog pada koji vidimo kod Alchajmerove bolesti“, rekao je stariji autor studije Jun-Ičiro Oka, dr, profesor emeritus na Univerzitetu nauke u Tokiju, u saopštenju za javnost.

Kakav efekat ima oksitocin na kognitivne funkcije

Nakon pregleda istraživanja, dr Džejms Đordano, profesor neurologije i biohemije na Medicinskom centru Univerziteta Džordžtaun u Vašingtonu, koji nije uključen u studiju, rekao je za Medical News Today:

Ovo je važan rad po tome što pokazuje pretpostavljenu ulogu neuropeptida oksitocina u zaštitnim i donekle restorativnim efektima protiv neurodegeneracije (indukovane amiloidom). Dalje, otkriva da i endogeni oksitocin [i] egzogeno primenjen oksitocin mogu imati takve efekte na životinjskom modelu. Zanimljivo je da je poznato da srodni neuropeptid, vazopresin, takođe doprinosi formiranju i obradi memorije u mozgu sisara, a ova studija može baciti novo svetlo na interaktivnu ulogu neuropeptida u zdravlju mozga, zaštiti od oksidativnog stresa i održavanju neurokognitivne funkcije.”

Dr Ajai Verma, generalni partner kompanije Formation Venture Engineering i bivši profesor neurologije na Univerzitetu zdravstvenih nauka Uniformed Services, takođe nije uključen u studiju, rekao je za:

Ovo istraživanje grupe Akijošija Saitoha sa Univerziteta nauke u Tokiju može imati implikacije na istraživanje Alchajmerove bolesti, kao i na isporuku lekova u mozak. Ovi naučnici su ranije prijavili korisne efekte oksitocina na izolovano moždano tkivo i sada to pokazuju na živom životinjskom modelu disfunkcije memorije izazvane amiloidom. Isporuka peptida kao što je oksitocin u mozak je izazovna, pa su ovi istraživači radili na novim modifikacijama kako bi olakšali ovu isporuku. Istorijski nije dobro preveden na primate, uključujući ljude. Ova studija pokazuje da je modifikovana verzija oksitocina sa poboljšanim unosom ćelija bila efikasna u modelu gubitka pamćenja kada se daje intranazalnim doziranjem, dok nativna verzija oksitocina nije bila. Intranazalna (IN) isporuka peptidnih lekova dugo je tražena kao neinvazivni put do mozga, i iako ovaj pristup često dobro funkcioniše kod životinja sa dugim njuškama.“

Dr Verma je dodao da mnogi mehanizmi lekova koje su predložili životinjski modeli nisu prevedeni u korist u kliničkim ispitivanjima.

Moraćemo da sačekamo i vidimo kako se ovo prevodi kod ljudi. Međutim, ova studija takođe sugeriše da određene modifikacije peptida mogu pomoći da se lekovi efikasnije isporučuju kroz nazalno-moždanu barijeru, a ovo znanje bi se moglo primeniti za poboljšanje isporuke mnogih lekova mozgu“, rekao je on.

Exit mobile version