Site icon E-zdravlje

Da li stres ubrzava starenje?

Stres ubrzava starenje

Stres ubrzava starenje? To je uobičajeno verovanje, ali donedavno nije to moglo da se kvantifikuje (foto:Pixabay)

Da li stres ubrzava starenje? To je uobičajeno verovanje, ali to donedavno nije moglo da se kvantifikuje.

Stres i njegove posledice

Ubrzan tempo života, brojni zadaci i rokovi u kojima se oni moraju obaviti, stresne situacije, iscrpljujuće obaveze kojima kao da nema kraja – sve to često pritiska modernog čoveka.

Hroničan stres sve češće dovodi do bolesti. Imamo sve više obaveza, a istovremeno nestaju mehanizmi koji su u prošlosti smanjivali dnevni stres, kao što su bliskost u porodici i sa prijateljima. Hronična izloženost stresu na radnom mestu poznata je kao burnout sindrom.

Pored glavobolja i umora, postoje i mnogo ozbiljnije posledice svakodnevne izloženosti stresu. Hroničan steres povećava lučenje noradrenalina, čime se povećava periferni otpor, a povećava se i lučenje renina, kao i angitenzina i aldosterona, koji takođe intezivno povećavaju krvni pritisak.

U uslovima povećanog napora potrebno je obezbediti organizmu dodatnu snagu da bi se postigao određeni cilj. Sem nedostatka fizičke snage, usled konstantnog izlaganja stresu javlja se i problem psihičke iscrpljenosti.

Neki ljudi imaju slabe tačke na kojima se posledice stresa najpre ispolje. Tako nekoga zaboli glava, neko dobije kiselinu u želucu, neko oseti mučninu, nekom srce radi ubrzano.

Još jedna negativna posledica hroničnog stresa je pad imuniteta. Ako ste stalno pod stresom, lakše ćete se razboljevati nego inače. A što ste stariji, taj uticaj je pogubniji.

Zbog loše imunološke reakcije mogu se razviti razne bolesti, koje biste, da ste odmoreniji, mogli sprečiti u začetku. I obična upala pluća može u takvim okolnostima ugroziti život. A ukoliko obolite od karcinoma, teže ćete se nositi i sa ovom bolešću.

A kada je organizam istrošeniji, tada je i „stariji.“ Stoga je potpuno legitimna teza da stres ubrzava starenje.

Da li stres ubrzava starenje?

Medicinska zajednica je dugo smatrala da nuklearna DNK „stari” sa svakom deobom ćelije i da se različiti genetski markeri mogu koristiti za određivanje starosti organizma. To uključuje dužinu telomera i količinu metilacije DNK u određenim tačkama.

Metilacija se dešava kada se DNK doda metil grupa, često tokom popravke DNK. Tokom proteklih nekoliko godina, naučnici su razvili modele zvane epigenetski satovi da vide da li mogu da mere biološko starenje ispitivanjem količine metilacije na određenim mestima na DNK.

GrimAge je jedan od najuspešnijih epigenetskih satova, koji je prvi put predstavljen 2019. On može precizno predvideti biološki pad, na primer, ako pojedinac ima specifična stanja povezana sa uzrastom.

Dok neke studije pokazuju da GrimAge model može predvideti uticaj stresa na ljude sa mentalnim zdravstvenim problemima, nijedna nije razmatrala da li bi mogao da predvidi uticaj stresa na opštu populaciju.

Sada grupa istraživača objavila je detalje ispitivanja u časopisu Translational Psichiatry u kojem se ispituje da li bi GrimAge mogao da se koristi za merenje uticaja stresa na ubrzano biološko starenje kod zdravih osoba od 18 do 50 godina.

Šta kažu istraživanja o uticaju stresa

Između 2008–2012, 444 osobe starosti 18–50 godina regrutovane su u studiju iz Nju Hejvena, C.T. Učesnici su bili isključeni ako su imali prethodnu istoriju zloupotrebe supstanci, povrede glave ili hroničnog zdravstvenog stanja. Trudnice su isključene, a testovi urina na alkotest su uzeti od svih učesnika na svakom terminu kako bi se proverilo da li uzimaju lekove.

Učesnici su podvrgnuti pregledu fizičkog zdravlja i odvojenoj jutarnjoj biohemijskoj proceni nakon gladovanja preko noći. Prikupljeni su podaci o ukupnom zdravlju pojedinaca, nivoima glukoze natašte, insulina i kortizola. Takođe su zabeležene osnovne informacije o navikama učesnika da piju i puše, rasnom identitetu, statusu veze, prihodima i nivou obrazovanja.

Takođe su obavljeni klinički intervju za dijagnozu psihijatrijske bolesti, kao i kumulativni intervju o stresu i samoprocene. Ovim su prikupljeni podaci o kumulativnom stresu, psihološkoj otpornosti, samokontroli i emocionalnoj regulaciji.

Učesnici su takođe dali uzorak krvi za istraživače kako bi prikupili epigenetske podatke.

Nagomilani stres ubrzava starenje

Među nalazima, istraživači su utvrdili da je povećan kumulativni stres povezan sa ubrzanim starenjem u poređenju sa hronološkim starenjem koristeći GrimAge, i povećane biološke markere kao što je insulinska rezistencija.

Takođe su otkrili, međutim, da emocionalna regulacija smanjuje efekat stresa na ubrzano starenje, a utvrđeno je i da samokontrola umanjuje odnos između stresa i insulinske rezistencije.

Utvrđeno je i da određene karakteristike uzrokuju veće ubrzano starenje. Na primer, identifikacija kao crnac je rezultirala još jednom godinom starenja za ovu kohortu, a muški pol je dodalo 1,2 godine.

Mislimo da bi bilo dobro uraditi više analize podgrupa na osnovu pola ili rase, da vidimo da li isti nalazi o regulaciji emocija i samokontroli važe i u tim grupama“, rekao je dr Harvanek.

Iako ovaj rad ne ukazuje na to kako sprečiti uticaj stresa na ubrzanje starenja, on bi mogao da ukaže na potencijalne mete za intervencije u ponašanju, kažu autori.

Profesor Derek Grifit, profesor administracije zdravstvenog sistema i onkologije u Džordžtaunu, i osnivač i jedan od direktora Instituta za rasnu pravdu, rekao je da su ovi rezultati podržali prethodna istraživanja o ovom pitanju:

Uopšteno govoreći, ideja da je samoidentifikacija kao crni ili muški pol povezana sa ubrzanim starenjem je u skladu sa drugom literaturom. Samoidentifikacija kao crna je korisna zamena za one koji će verovatno doživeti rasizam ili veće prepreke za zdravlje i dobrobit tokom života. Poznato je da Nju Hejven ima visoku stopu stambene segregacije zasnovane na rasi, što sugeriše da će resursi oko mesta gde ljudi žive koji su povezani sa zdravim i dobrim izgledom verovatno varirati u zavisnosti od rase.

Iako bi bilo važno istražiti različite starosne grupe tokom dužih perioda, prof. Grifit je takođe primetio: „Biće važno za budući rad da se uzmu u obzir izgrađeni i društveni resursi životne sredine i stresori koji takođe utiču na emocionalnu regulaciju, kumulativni stres i epigenetsko starenje jer ovi faktori takođe variraju prema rasi.”

Exit mobile version