Alchajmerova bolest najčešći je oblik demencije čiji sindrom je progresivno opadanje kognitivnih funkcija. Najnovija istraživanja pokazala su da postoji genetska veza između ove bolesti i težih oblika COVID-19.
Šta je Alchajmerova bolest?
Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije (SZO) preko 55 miliona ljudi širom sveta ima neki oblik demencije, a svake godine otkrije se još oko 10 miliona novih slučajeva. Od tog ukupnog broja 60-70% ima Alchajmerovu bolest.
Većina obolelih je starija od 65 godina. Simptomi se razvijaju polako, ali se vremenom pogoršavaju do te mere da ometaju normalno svakodnevno funkcionisanje.
Alchajmerova bolest ima rani, srednjni i kasni stadijum i u zavisnosti od stadijuma javljaju se sledeći simptomi:
Za rani stadijum su:
- Gubitak pamćenja
- Gubitak pojma o vremenu
- Nesnalaženje na poznatim mestima
Za srednji stadijum:
- Zaboravljati skorije događaje i imena ljudi
- Biti povremeno konfuzan kod kuće
- Narastanje komplikacija pri komunikaciji
- Potrebna pomoć pri obavljanju lične higijene
- Izražajne promene ponašanja, čuđenje i ponavljanje pitanja
Za kasniji stadijum:
- Potpuno nesnalaženje u vremenu i prostoru
- Teškoće u prepoznavanju najbližih
- Narastajuća potreba za pomoći pri obavljanju lične higijene
- Teškoće pri šetanju
- Izražajne promene ponašanja koje se pretvaraju u agresiju
Kako se Alchajmerova bolest dijagnostikuje?
Kod dijagnostikovanja Alchajmerove bolesti standardan put je prikupljanje informacija o simptomima, kao i svedočanstva najbližih. Zatim se urade labaratorijska testiranja kako bi se isključili drugi potencijalni uzroci.
Ipak, poslednjih godina napravljen je veliki korak u genetičkim istraživanjima oko otkrivanja različitih gena koji su faktor rizika Alchajmerove bolesti.
Studije su otkrile da ti geni menjaju način na koji nervne ćelije i vlakna na rast amiloida, proteina koji pospešuje pojavu Alchajmerove bolesti.
Kako je COVID-19 postao globalni, ne samo zdravstveni, problem broj 1 tako je raslo interesovanje za uticaj ovog virusa na ostale konvencionalne bolesti. Između ostalog i na Alchajmerovu bolest.
Kako su povezani COVID-19 i Alchajmerova bolest?
Prethodna genetička istraživanja bila su osnova za najnovije istraživanje Nasije Magusali sa UCL (University College London) o genu kojim su povezani Alchajmerova bolest i COVID-19. Istraživanje je sprovedeno na 2.547 DNK uzoraka, od čega 1.313 od ljudi koji imaju Alchajmerovu bolest i 1.234 od onih koji je nemaju.
U istraživanju se došlo do zaključka da visok nivo gena OAS1 koji se nalazi kod osoba obolelih od COVID-19 sa težom kliničkom slikom, povećava rizik obolevanja od Alchajmerove bolesti za 11 do 22%.
Potencijalne implikacije
Na osnovu ovog istraživanja može se lako doći do zaključka da se kod obolelih od COVID-19 sa težom kliničkom slikom javlja veći rizik za oboljevanje od Alchajmerove bolesti. Ali kao što tvrde i sami autori istraživanja, ne može se sa sigurnošću reći da li efekti rizičnog gena, u ovom slučaju OAS1, mogu izazvati dugoročne neurološke poremećaje.
Takođe treba istaći da prisustvo gena OAS1 nije nužno loša stvar za organizam, posebno onaj oboleo od COVID-19. Jer oni pacijenti sa niskim nivoom OAS1 podložniji su fenomenu „citokinske oluje“ koji se javlja usled snažne reakcije imunološkog sistema. Imunološki sistem u susretu sa nepoznatim virusom reaguje preteranim umnožavanjem ćelija imunološkog sistema koje luče citokine, a koji pak aktiviraju nove ćelije ovog sistema. Takva preterana reakcija smatra se jednim od glavnih uzročnika zatajenja organa, a ishod može da bude i najfatalniji mogući.