Site icon E-zdravlje

Da li fetusi osećaju različite ukuse u materici?

li fetusi osećaju različite ukuse u materici

Nova studija koristila je ultrazvučno skeniranje kako bi ispitala izraze lica fetusa nakon što su njihove majke jele kelj ili šargarepu u prahu kako bi direktno procenile da li fetusi osećaju različite ukuse u materici. (foto:Envato)

Studije su pokazale da navike u ishrani trudnica mogu uticati na reakciju novorođenčadi i odojčadi na miris i ukus hrane, što sugeriše da fetusi mogu da osete ukuse dok su u materici. Nova studija koristila je ultrazvučno skeniranje kako bi ispitala izraze lica fetusa nakon što su njihove majke jele kelj ili šargarepu u prahu kako bi direktno procenile da li fetusi osećaju različite ukuse u materici.

U ovom članku možete da pročitate:

Da li fetusi osećaju različite ukuse u materici?

Nedavno objavljena studija koristila je ultrazvuk da pokaže da fetusi proizvode specifične izraze lica kao odgovor na ukus hrane koju konzumira majka. Za razliku od prethodnih dokaza iz studija zasnovanih na ponašanju novorođenčadi i odojčadi, ovo je prva studija koja pruža direktne dokaze da fetusi osećaju različite ukuse u materici i da mogu otkriti i razlikovati različite ukuse prisutne u ishrani majke.

Koautor studije, dr Benoa Šal, profesor na Nacionalnom centru za naučna istraživanja Univerziteta u Burgundiji, Francuska, kaže:

Gledajući reakcije lica fetusa, možemo pretpostaviti da niz hemijskih stimulansa prolazi kroz ishranu majke u fetalno okruženje. Ovo bi moglo imati važne implikacije za naše razumevanje razvoja naših receptora ukusa i mirisa, i srodne percepcije i pamćenja.“

Primarni dokazi da fetusi osećaju različite ukuse u materici

Kod ljudi, fetusi razvijaju čulo mirisa i ukusa rano tokom trudnoće. Fetus razvija pupoljke ukusa do osme nedelje trudnoće i može da reaguje na ukus do 14. nedelje. Slično tome, fetus je u stanju da oseti mirise od oko 24 nedelje trudnoće. Fetus takođe može da proguta i udahne amnionsku tečnost, koja ga okružuje u materici, i izložena je ukusima iz ishrane majke preko plodove vode.

Prethodne studije su pokazale da ishrana majke tokom trudnoće može uticati na reakciju novorođenčadi i odojčadi na mirise ili ukuse. Na primer, manje je verovatno da će novorođenčad pokazati negativan odgovor na miris belog luka ako su njihove majke konzumirale obroke koji sadrže beli luk najmanje četiri puta nedeljno tokom poslednjeg meseca trudnoće.

Slično tome, bebe od pet do šest meseci čije su majke konzumirale šargarepu tokom poslednjeg tromesečja trudnoće imaju tendenciju da pokažu manje negativnih izraza lica na ukus šargarepe nego njihovi neeksponirani vršnjaci. Ovi podaci sugerišu da fetusi osećaju različite ukuse u materici i formiraju uspomene na ove ukuse pre rođenja.

Pored toga, in utero podaci prikupljeni iz studija na životinjama pokazuju da je fetus u stanju da reaguje na stimuluse ukusa ili mirisa pre rođenja. Međutim, postoji nedostatak podataka koji pružaju direktne dokaze o sposobnosti ljudskih fetusa da reaguju na ukuse. Istraživači, predvođeni naučnicima sa Univerziteta Duram, nedavno su ispitali reakciju ljudskih fetusa na različite ukuse procenjujući promene u izrazima lica. Naučnici su pokazali da su fetusi počeli da pokazuju izraze lica u drugom i trećem trimestru trudnoće.

Izraz lica se sastoji od kombinacije višestrukih istovremenih pokreta lica, od kojih svaki karakteriše kretanje određenih mišića. Ovi izrazi lica uključuju one koji podsećaju na plač i smeh novorođenčadi i odojčadi i postaju složeniji tokom trudnoće.

Izrazi lica fetusa mogu se otkriti pomoću 4D ultrasonografije, koji može snimiti video uživo pokreta fetusa u materici u tri dimenzije.

Nova studija koristila je ultrazvučno skeniranje kako bi ispitala izraze lica fetusa nakon što su njihove majke jele kelj ili šargarepu u prahu kako bi direktno procenile da li fetusi osećaju različite ukuse u materici. (foto:Envato)

Drugačiji ukus, drugačiji izraz lica

U ovoj studiji, istraživači su koristili 4D ultrasonografiju da ispitaju promene u izrazima lica fetusa kao odgovor na različite ukuse hrane u 32. i 36. nedelji trudnoće. Konkretno, istraživači su ispitali reakcije lica fetusa na slađi profil ukusa šargarepe ili gorak ukus kelja.

Istraživači su koristili šargarepu i kelj u eksperimentu zbog različitih reakcija lica novorođenčadi na slatkoću i gorčinu. U studiji je učestvovalo 97 trudnica starosti od 18 do 40 godina i njihovi fetusi, koji su bili podvrgnuti ultrazvuku u 32. i 36. nedelji. Istraživači su tražili od učesnika da progutaju kapsulu koja sadrži 400 mg šargarepe ili kelja u prahu oko 20 minuta pre skeniranja.

Autori su koristili kapsule u eksperimentu da ograniče apsorpciju ili degradaciju ukusa pre nego što stignu do cirkulacije majke, a potom i do amnionske tečnosti. Istraživači su takođe tražili od majki da izbegavaju konzumiranje kelja ili šargarepe na dan skeniranja.

Kontrolna grupa je uključivala arhivirane slikovne podatke sa 4D ultrazvuka od dodatnih 30 trudnica kojima nije primenjena kapsula pre skeniranja i korišćene su kao kontrolna grupa. Navike u ishrani majke mogu uticati na odgovor fetusa na ukus hrane korišćen u eksperimentu. Stoga su istraživači koristili upitnik za procenu učestalosti unosa šargarepe, kelja i drugog gorkog i ne-gorkog povrća u nedelji pre skeniranja.

Istraživači su otkrili da postoji nedostatak razlike u konzumaciji povrća kod majki iz grupe kelja i šargarepe.

Nasmejano i tužno lice

Fetusi izloženi ukusu šargarepe pokazali su veću učestalost izraza smeha nego oni u kelj i kontrolnoj grupi u 32. i 36. nedelji trudnoće. Nasuprot tome, fetusi koji su bili izloženi ukusu kelja pokazali su više plačnih izraza lica od onih u šargarepi ili kontrolnoj grupi. Štaviše, fetusi u grupama kelja i šargarepe takođe su pokazali veću učestalost specifičnih pojedinačnih pokreta lica koji su bili povezani sa izrazom lica plača i smeha, respektivno.

Ovi rezultati pokazuju da su fetusi u stanju da percipiraju različite ukuse hrane pre rođenja. U narednim studijama, istraživači nameravaju da ispitaju da li izlaganje manje prijatnoj hrani pre rođenja može smanjiti negativan odgovor na ovu hranu nakon rođenja.

Istraživači su takođe otkrili da se složenost izraza lica koja plače u grupi koja je uzimala kelj povećala sa 32 na 36 nedelja trudnoće. Konkretno, došlo je do povećanja izraza lica koji sadrže četiri ili više istovremenih pokreta lica u grupi kelja tokom ovog vremena.

Ovi rezultati podržavaju nalaze prethodnih studija koje pokazuju da se izrazi lica postepeno razvijaju i postaju složeniji kako fetus raste. U ovoj studiji je pokazano da se nabor usana pojavio u 36. nedelji, ali ne ranije.

Zajedno, ovi nalazi bi mogli olakšati bolje razumevanje razvoja čula mirisa i ukusa i pamćenja ovih čulnih iskustava.

Ograničenje studije

Jedno od ograničenja studije bilo je to što su autori koristili arhivirane podatke za kontrolnu grupu zbog ograničenih resursa. Za razliku od eksperimentalnih grupa, autori nisu posedovali podatke o učestalosti konzumiranja povrća kod majki kontrolne grupe.

Dr Džuli Menela, sa fakulteta u Monell Chemical Senses Center, rekla je:

Moja primarna kritika je da ova studija nije podelila trudnice u eksperimentalne ili kontrolne grupe. Uticaj eksperimentalne manipulacije treba meriti upoređivanjem razlika u ishodima u odnosu na kontrolnu grupu. Ova nasumična alokacija je važna jer će, ako se randomizira, doći do uravnoteženja osnovnih sistematskih razlika između grupa u pogledu poznatih i nepoznatih faktora koji mogu uticati na ishod. U konkretnom slučaju, važna varijabla koju treba kontrolisati kada se proučava fetalni odgovor na ukus je njihova prethodna izloženost. Dok autori izveštavaju o ishrani trudnica za dve eksperimentalne grupe, oni ne daju takve informacije za kontrolnu grupu i stoga ne znamo njihov prethodni unos ishranom. Ovo takođe implicira da se procedure koje su prijavljene kao što su „učesnici su uzdržali od konzumiranja bilo kakve hrane i/ili pića koja uključuju šargarepu i kelj na dan skeniranja“ ne primenjuju na kontrolnu grupu, što slabi zaključke koji se mogu doneti,“ rekla je dr Menela.

Autori su takođe primetili da nisu mogli da kontrolišu uticaj varijacija u percepciji ukusa zbog genetskih razlika. Na primer, na percepciju gorkog ukusa utiču varijacije u sekvenci određenih gena. Ova genetska varijacija u percepciji gorkog ukusa mogla je, zauzvrat, da uvede varijacije u pokretima lica uočenih u studiji.

 

Exit mobile version