Site icon E-zdravlje

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije je jedna od dugoročnih posledica COVID-19

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije jedan je od najtežih kardiovaskularnih problema koji nastaju usled izloženosti COVID-19. (foto:Envato)

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije jedan je od najtežih kardiovaskularnih problema koji nastaju usled izloženosti COVID-19.

U ovom članku možete da pročiate:

Šta je sindrom posturalne ortostatske tahikardije?

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije sadrži složenu kombinaciju simptoma, uključujući vrtoglavicu, maglu u mozgu, umor, glavobolje, zamagljen vid, lupanje srca i mučninu. Ovi simptomi su povezani ili sa niskim krvnim pritiskom ili visokim krvnim pritiskom, respektivno – iako tačan uzrok ovih efekata ostaje predmet rasprave.

Drugi podaci ukazuju na to da akutni COVID-19 može dovesti do različitih kardiovaskularnih komplikacija, uključujući moždani udar, srčani udar, aritmiju, duboku vensku trombozu i perikarditis, što je zapaljenje srčane membrane.

Studija koja se pojavila u februaru 2022. ide toliko daleko da sugeriše da ljudi koji razviju COVID-19 imaju povećan rizik od kardiovaskularnih problema godinu dana nakon početne bolesti. Prema autorima studije, 12 meseci nakon COVID-19, ljudi i dalje imaju povećan rizik od „kardiovaskularnih bolesti, uključujući cerebrovaskularne poremećaje, aritmije, inflamatorne bolesti srca, ishemijsku bolest srca, srčanu insuficijenciju, tromboembolijske bolesti i druge srčane poremećaje.”

Štaviše, pišu oni: „Rizici su bili očigledni bez obzira na godine, rasu, pol i druge kardiovaskularne faktore rizika, uključujući gojaznost, hipertenziju, dijabetes, hroničnu bolest bubrega i hiperlipidemiju; takođe su bili evidentni kod ljudi bez ikakvih kardiovaskularnih bolesti pre izlaganja COVID-19.”

Da bi se bolje razumelo kako i zašto COVID-19 i dugi COVID imaju kardiovaskularne implikacije, u temu su uključena tri stručnjaka i jedna osoba koja nastavlja da se bavi poteškoćama života sa dugim COVID-om.

Ove osobe su:

Medicinska zajednica generalno opisuje sindrom posturalne ortostatske tahikardije kao sindrom koji pogađa sve više ljudi sa dugim COVID-om, kao disautonomni fenomen – to jest, nešto što utiče na autonomni nervni sistem. Autonomni nervni sistem je „režim autopilota“ tela, koji kontroliše ključne telesne funkcije, kao što su otkucaji srca, disanje i varenje.

To je jedan od nekoliko oblika disautonomije, pored neurokardiogene sinkope, koja uključuje česte nesvestice i višestruku sistemsku atrofiju, retko i fatalno stanje koje dovodi do brzog sistemskog pogoršanja. Simptomi su veoma različiti, u rasponu od vrtoglavice nakon ustajanja iz sedećeg položaja, do tahikardije (nenormalno ubrzanog otkucaja srca), kratkog daha i probavnih simptoma.

Ova heterogenost simptoma može otežati da se dijagnostikuje sindrom posturalne ortostatske tahikardije. Lekari ga često greškom mešaju sa anksioznim poremećajem, jer se simptomi kao što su ubrzan rad srca i lupanje srca javljaju i kod ljudi koji doživljavaju anksioznost.

Problem sa sindromom posturalne ortostatske tahikardije je u tome što izgleda da nije samo kardiovaskularni problem — [a] problem sa srcem i krvnim sudovima — [već takođe] problem vašeg nervnog sistema, ponekad i vašeg gastrointestinalnog sistema. I na kraju, mi to zovemo ‘disautonomija’, jer se čini [da se] radi o vašem autonomnom nervnom sistemu, koji kontroliše sve vaše autonomne funkcije […]. I pošto autonomni nervni sistem kontroliše, pre svega, vaš cirkulatorni sistem, glavni simptomi koje osećate su od cirkulacije ili od lupanje srca ili nestabilnosti krvnog pritiska – ne osećate se dobro kada ustanete i tako dalje. Ali problemi su malo rasuti“, primetio je dr Artur Fedorovski, ističući da čak i vrhunskim specijalistima može biti teško da pravilno dijagnostikuju sindrom posturalne ortostatske tahikardije.

Merikes Vaskues je opisala svoje iskustvo ove bolesti kao sindroma koji menja život i potvrdila je sličnost između simptoma posturalne ortostatske tahikardije i simptoma napada panike:

„Sindrom posturalne ortostatske tahikardije je počeo kao veoma jak adrenalin zajedno sa ubrzanim srcem, posebno kada sam stajala – tako bih imala mučninu i vrtoglavicu. Od svog adrenalina, osećala sam kao napad panike, ali bi došao niotkuda.“

Zašto adrenalin, ili epinefrin, igra ulogu? Dr Lesli Kavi je objasnila da se „simpatički nervni sistem sistem bori ili beži, i tu dolazi adrenalin […] — noradrenalin“.

„Parasimpatički sistem je sistem za odmor i varenje. A da bismo normalno funkcionisali, moramo da imamo ravnotežu između to dvoje — neku vrstu ravnoteže. I kada se ta ravnoteža poremeti, a jedno ili [drugo] prevladaju, ljudi razvijaju probleme“, objasnila je dr Lesli Kavi.

Kardiovaskularne komplikacije koje izaziva COVID-19

Prema dr Arturu Fedorovskom, „otprilike između 1% i 10% pojedinaca [koji su zaraženi SARS-CoV-2] će razviti sve ove [kardiovaskularne] komplikacije, [kao što su] miokarditis, perikarditis, pa čak i stvaranje krvnih ugrušaka u [ ] arterije.”

Štaviše, teškoća u lečenju ovih slučajeva je zbog činjenice da je kardiovaskularni uticaj u početku teško odrediti.

Govorimo o veoma malim krvnim ugrušcima u veoma malim arterijama — nije ih tako lako otkriti. Ali neki pacijenti mogu prijaviti da imaju plave prste niotkuda, samo da su se zarazili nekoliko dana ranije. A ovo bi mogao biti znak veoma malog, sićušnog krvnog ugruška u [] perifernim krvnim arterijama“, rekao je dr Fedorovski.

Studija pokazuje da postoji povećan rizik od čitavog niza kardiovaskularnih ishoda čak i kod onih koji nisu primljeni u bolnicu sa teškim COVID-19 — to jest, čak i u blažim slučajevima bolesti. Da bi došli do ovog zaključka, autori studije analizirali su podatke iz velike grupe od „153.760 osoba sa COVID-19, kao i dva skupa kontrolnih kohorti sa 5.637.647 (savremene kontrole) i 5.859.411 (istorijske kontrole) pojedinaca.

Ovaj stalni rizik od kardiovaskularnih problema ne odnosi se samo na odrasle. Prema dokumentu iz novembra 2020. deca takođe mogu doživeti akutnu srčanu insuficijenciju nedeljama nakon infekcije SARS-CoV-2. Ovo je verovatno posledica dugotrajnog COVID-a kod dece, fenomena koji se takođe istražuje.

Međutim, sindrom koji je najviše zbunjivao naučnike u smislu njegove povezanosti sa dugim COVID-om je Sindrom posturalne ortostatske tahikardije.

Sindrom posturalne ortostatske tahikardije jedan je od najtežih kardiovaskularnih problema koji nastaju usled izloženosti COVID-19. (foto:Envato)

Šta izaziva sindrom posturalne ortostatske tahikardije?

Uzroci za sindrom posturalne ortostatske tahikardije ostaju nejasni, ali tekuća istraživanja pružaju neka objašnjenja. Studija objavljena u februaru 2022. otkrila je da ljudi sa ovim sindromom imaju nedostatak skladišta trombocita, fenomen povezan sa simptomima kao što su česta krvarenja iz nosa, dismenoreja, lake modrice i anemija.

Takođe je pokazalo da ljudi koji boluju od njega imaju povišene inflamatorne biomarkere, a svi oni mogu ukazivati na stanje hronične upale.

Podaci dati [u ovoj studiji] sugerišu da je sindrom posturalne ortostatske tahikardije bolest mešovitog inflamatornog obrasca“, zaključuju autori.

Uticaj COVID-19 na sindrom posturalne ortostatske tahikardije

Iako je sve više medijskih sadržaja počelo da gleda na sindrom posturalne ortostatske tahikardije kao na dugoročni efekat infekcija SARS-CoV-2, on sam po sebi nije novonastali sindrom. Prema podacima koje je neprofitna organizacija Disautonomia International citirala mnogo pre pandemije, procenjuje se da je 1–3 miliona ljudi u SAD živelo sa ovim sindromom.

Iako je nejasno koliko više ljudi traži negu posle COVID-19 nego što je bilo pre pandemije, čini se da izveštaji ukazuju na nagli porast slučajeva, od kojih je većina povezana sa dugotrajnim COVID-om. Dr Artur Fedorovski takođe je rekao da on i njegove kolege u Univerzitetskoj bolnici Karolinska u Švedskoj primećuju priliv ljudi sa dugotrajnim COVID-om koje su lekari upućivali na lečenje sindroma:

Imamo ogroman priliv novih preporuka iz različitih delova regiona Stokholma, što znači da u oblasti Stokholma, [gde] imamo oko dva i po miliona građana, […] iz [te] cele oblasti, dobijamo preporuke od lekari primarne zdravstvene zaštite [i] iz drugih specijalista iz drugih bolnica u vezi sa ljudima koji su razvili ono što mi zovemo ‘dugi COVID’ ili ‘post-COVID sindrom’, a glavni razlog zašto su nam poslati je taj što je [ovde] prilično [a] visoka klinička sumnja na sindrom posturalne ortostatske tahikardije.“

Prema dr Fedorovskom, skoro dve godine nakon pandemije COVID-19, broj upućivanja na rehabilitaciju „udvostručio se ili utrostručio“.

Dr Tae Čung je izneo slično zapažanje o programu sindroma posturalne ortostatske tahikardije na Johns Hopkins, rekavši da su on i njegove kolege „imali [imali] najmanje dva ili tri puta veći broj preporuka“ na svojoj klinici od početka pandemije, u poređenju sa pre- brojevi pandemije.“

Ko je u rizičnoj grupi i zašto?

Trenutni podaci pokazuju da su osobe kojima se najčešće dijagnostikuje sindrom posturalne ortostatske tahikardije kod dugotrajnog COVID-a mlade žene. I dr Artur Fedorovski i dr Tae Čung su, međutim, primetili da postoji mala razlika u demografiji ljudi koji su imali ovu bolest pre pandemije COVID-19 i onih koji je imaju od kada je povezan sa dugotrajnim COVID-om.

Kao rezultat toga, dok je pre pandemije većina ljudi sa sindromom obično bila u tinejdžerskim ili ranim 20-im godinama, ljudi sa dugotrajnim sindromom povezanim sa COVID-om obično su u 30-im, 40-im i 50-im godinama, prema istraživačima.

Što se tiče zašto je to moguće, dr Artur Fedorovski spekuliše da visoki nivoi stresa sa kojima se žene u ovim demografskim kategorijama često susreću – jer mnoge obaveze na radnom mestu kombinuju sa brigom o deci i preuzimaju ogroman teret kućnih poslova – može da ih predisponira da razvoj disautonomije nakon COVID-19.

Mnoge mlađe žene […] su pogođene sindromom kao posledicom COVID-19. A ako razgovarate sa njima […], videćete sliku žene koja veoma naporno radi, ima porodicu, brine o deci i pokušava da dostigne neki viši položaj u […] društvu; ili [postoje] žene koje su pod velikim stresom zbog osećaja da nisu dovoljno dobre“, rekao je dr Fedorovski.

Ovaj visok i konstantan nivo stresa može, pretpostavlja on, biti ključni faktor u ovom demografskom riziku od sindroma, što takođe može otežati prevenciju.

Kako lečiti sindrom posturalne ortostatske tahikardije?

Iako je sindrom posturalne ortostatske tahikardije neizlečivo stanje, neke medicinske intervencije mogu poboljšati njegovo upravljanje. Kombinacija odgovarajućih lekova, fizikalne terapije i nekih intervencija u načinu života ili ponašanju može pomoći. G-đa Merikes Vaskes je napomenula da je morala da izmeni neke od svojih navika kako bi olakšala kontrolu nad simptomima.

Moram da održavam krvni pritisak solju i puno vode. Dakle, pijem tablete soli tokom dana kako bih održala krvni pritisak ujednačenim. Ali jedan od dugotrajnih simptoma sa kojima se još uvek suočavam su pojačane migrene. Dakle, što duže provedem uspravno tokom dana, veća je verovatnoća da ću završiti dan sa prilično teškom migrenom“, objasnila je ona.

Dr Lesli Kavi je takođe savetovao povećan unos soli, kao i neke druge intervencije u načinu života:

Ohrabrujem pacijente da imaju povećanu količinu soli ako nije kontraindikovana i povećanu potrošnju tečnosti; kompresijska odeća može biti od pomoći. Neki ljudi smatraju da su dijetetske mere, kao što je izbegavanje veoma teških obroka rafinisanih ugljenih hidrata, korisne. Možete koristiti posturalne manevre da biste sprečili pre-sinkopu i nesvesticu, kao što je aktiviranje skeletnih mišića, i vežbi, obično preporučujemo da se to u početku radi u horizontalnom položaju, a često počevši od niskog nivo.”

Vežbanje, međutim, može predstavljati ključnu poteškoću, kako nam je rekla gospođa Merikes Vaskes.

Zato što sam  imala netoleranciju na vežbanje, što za mene znači da je odmah teško da vežbam, moj otkucaj srca bi naglo skočio, stvarno bih imala kratak dah i malo bih se vrtela i imala mučninu. Onda postoji moja malaksalost nakon napora, pa čak i kada mi bude bolje, mogla bih da vežbam, a onda bi moji simptomi jačali nekoliko dana nakon vežbanja. Tako da mislim da je to zaista važno, i sarađivao sam sa svojim doktorima da mi pomognu da upravljam i poboljšanjem svoje tolerancije na vežbanje pronalaženjem nivoa kretanja i potrošnje energije koji me ne srušavaju tokom sati i dana posle vežbanja“, rekla je Anđela Merikes Vaskues.

Iako fizikalna terapija može biti nezgodna jer, poput gospođe Merikes Vaskes, mnogi ljudi koji imaju sindrom posturalne ortostatske tahikardije smatraju da vežbanje pogoršava njihove simptome, istraživači nastavljaju da istražuju najbolje načine za postizanje ravnoteže između odmora i fizičke aktivnosti.

U Univerzitetskoj bolnici Karolinska, rekao je dr Artur Fedorovski, „mi naše pacijente lečimo lekovima koji regulišu rad srca, lečimo naše pacijente lekovima koji deluju na sudove i povećavaju krvni pritisak kod onih koji imaju nizak krvni pritisak i teško stoje.”

Jedna studija slučaja koju je BMJ Case Reports objavio u junu 2021. godine istakla je potencijal ivabradina, leka koji lekari obično koriste za lečenje srčane insuficijencije, u lečenju sindroma.

Mi koristimo lekove koji deluju na različite receptore, kao što su muskarinski receptori, da bi se suprotstavili slabosti mišića. Isprobavamo lekove protiv moždane magle“, rekao je dr Fedorovski.

Istraživanja dugotrajno povezanih sindroma i najboljih metoda lečenja se nastavljaju, a postoji nada da će, u ne tako dalekoj budućnosti, ciljani lekovi rešiti ono što je do sada izgledalo nerešivo.

Pronašli smo mnogo pacijenata koji imaju problema sa abnormalnom aktivacijom mastocita, a zatim koristimo antihistaminike za lečenje ovog stanja. Zatim smo uveli programe rehabilitacije i programe treninga kako bismo telo učinili spremnijim. A ako je telo u boljoj formi, verovatno to utiče na imuni sistem i čini vaše telo spremnijim da se suprotstavi takozvanoj ortostatskoj netoleranciji. Dakle, treningom možete lečiti svoje telo, a verovatno možete tretirati i svoj ishod [za] imuni sistem. Tada možete jednostavno promeniti svoj način života. Ali na kraju, mislim da ćemo u jednom trenutku u budućnosti imati lekove za lečenje. To je pitanje vremena. Radimo na tome”, rekao je Dr Artur Fedorovski.

Exit mobile version