Kako i kada se javlja strah od visine?

  • 11/07/2022
  • 0
strah od visine
Akrofobija je ekstremni strah od visine. Spada u kategoriju „specifičnih fobija“, jer je to izražen strah koji se odnosi na određenu situaciju. (foto:Envato)

Intenzivan strah od visine zove se akrofobija. Ako osoba ima akrofobiju, visoka visina ili razmišljanje o visini može izazvati napad panike.

U ovom članku možete da pročitate:

Kako se javlja strah od visine?

Akrofobija je ekstremni strah od visine. Spada u kategoriju „specifičnih fobija“, jer je to izražen strah koji se odnosi na određenu situaciju.

Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM-5) uključuje visinu kao „tip prirodnog okruženja“ fobije. Akrofobija je jedan od najčešćih strahova. Starija studija navodi da 1 od 20 ljudi može doživeti akrofobiju.

Iako je nesklonost ili blagi strah od visine normalan, ljudi sa akrofobijom imaju intenzivan, iracionalan strah od visine. Osoba ne mora biti posebno visoko podignuta da bi se pojavila ova teška anksioznost, a čak i pomisao da je visoka može izazvati napad panike.

Osoba sa akrofobijom će izbegavati situacije u kojima može biti na visokom položaju. Na primer, mogu odbiti da kroče na merdevine, avion, most ili balkon. Strah može imati dubok uticaj na život osobe, jer može ograničiti gde biraju da idu i šta mogu da urade.

Šta uzrokuje strah od visine?

Fobije se obično razvijaju u detinjstvu. Ne postoji jedinstven uzrok za strah od visine, ali istraživači su razvili nekoliko teorija o tome zašto bi se ovaj strah mogao razviti.

Evolucione teorije fobija sugerišu da su ljudi imaju predispozicije da se plaše određenih stvari koje bi mogle biti opasne. U ovom slučaju, pad sa visine ugrožava opstanak. Iz tog razloga, teoretičari evolucije veruju da je strah od visine možda urođen.

Biheviorističke teorije koje se odnose na fobije sugerišu da ljudi razvijaju strah kroz interakciju sa svojim okruženjem. Na primer:

  • Zapažanje: Dete koje posmatra svoje roditelje ili staratelje kako doživljavaju strah od visine može razviti isti strah.
  • Trauma: Osoba koja je imala ili je svedočila da neko drugi ima loše iskustvo sa visinama može razviti akrofobiju.

Klasično uslovljavanje: Ako osoba ima loše iskustvo, kao što je pad sa drveta, može povezati ovo iskustvo sa visinom. Osoba tada uči da povezuje visinu sa padom, što je dovodi do toga da se oseća uplašeno sledeći put kada se suoči sa sličnom situacijom.

Kao rezultat ove naučene povezanosti između visine i pada, bihevioristička perspektiva sugeriše da bi se osoba plašila tokom budućih susreta sa visinama.

Simptomi

Prema DSM-5, da bi osoba imala fobiju, strah obično traje šest meseci ili više. Simptomi akrofobije su slični simptomima drugih anksioznih poremećaja. Osoba može doživeti sledeće fizičke simptome pri pomisli ili pogledu na mesta koja su visoko:

  • Lupanje srca
  • Kratak dah
  • Znojenje
  • Suva usta
  • Mučnina
  • Vrtoglavica

Osoba sa akrofobijom takođe može pokazati sledeće ponašanje:

  • Izbegavanje scenarija koji ih mogu izložiti visinama
  • Izbegavajanje razgovora o visinama
  • Doživljavanje panike pri pomisli da mora da bude negde visoko
  • Briga o budućim scenarijima u kojima mogu naići na visine
  • Strah od zarobljavanja na mestu koje je visoko
  • Izbegavanje medija koji se fokusiraju na visine, u teškim slučajevima
strah od visine
Intenzivan strah od visine zove se akrofobija. Ako osoba ima akrofobiju, visoka visina ili razmišljanje o visini može izazvati napad panike. (foto:Envato)

Kako se leči strah od visine?

Ako osoba koja ima hroničan strah od visine želi da ga prevaziđe, može razmotriti terapiju izloženosti, kognitivno bihejvioralnu (CBT) ili hipnoterapiju

Terapija izloženosti uključuje postepeno upoznavanje osobe sa situacijom, objektom ili drugim faktorom koji izaziva strah i pomaže joj da se prilagodi. Može uključivati samo nekoliko sesija terapije, nakon čega je krajnji cilj osoba koja se suočava sa svojim strahom.

Istraživanja sada ispituju potencijalne prednosti koje virtuelna stvarnost može da ponudi u lečenju fobija. Studija iz 2014. pokazala je da virtuelna stvarnost može biti efikasan način lečenja akrofobije. Istraživači koji stoje iza studije sugerišu da bi tri do četiri sesije mogle biti dovoljne za smanjenje ovog straha.

CBT uključuje osobu koja radi sa terapeutom ili psihologom kako bi mu pomogla da razume i promeni način na koji razmišlja. U slučajevima fobija, to će značiti kako razmišljaju i osećaju se o stvari koja izaziva strah.

Osoba će identifikovati iracionalne misli koje se odnose na fobiju i koristiti tehnike da zameni optimalnijim mislima. CBT obično zahteva nekoliko sesija. U zavisnosti od svojih preferencija i pokrića osiguranja, osoba može izabrati da učestvuje u CBT-u u individualnom ili grupnom okruženju.

Lečenje hipnoterapijom

Hipnoterapija podrazumeva pomoć osobi da uđe u duboko opušteno stanje. Terapeut će zatim koristiti vođene slike i sugestivne tehnike kako bi pomogao osobi da se oduči od odgovora straha na fobiju.

Anegdotski dokazi sugerišu da hipnoterapija i hipnoza mogu biti korisni da pomognu ljudima da prevaziđu svoju akrofobiju. Međutim, potrebno je više naučnih istraživanja da bi se razumele potencijalne prednosti hipnoterapije.

Zaključak

Akrofobija je ekstremni, iracionalni strah od visine. Iako ne postoji jedinstveni uzrok akrofobije, istraživači teoretiziraju da ona može biti evolutivna ili naučena, ili da je osoba može razviti nakon traumatskog iskustva.

Osoba sa akrofobijom može doživeti simptome slične onima kod napada panike kada se susreće ili razmišlja o svom strahu. Ako osoba želi da prevaziđe akrofobiju, može razmotriti terapije kao što su terapija izloženosti, CBT ili hipnoterapija.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *