Kako prepoznati simptome celijakije?

  • 14/04/2022
  • 0
Celijakija simptomi

Celijakija je ozbiljna autoimunska bolest koja se javlja kod genetski predisponiranih osoba, kod kojih konzumiranje glutena (protein koji se nalazi u pšenici, raži i ječmu), dovodi do oštećenja sluznice tankog creva. Crevne resice, neophodne za apsorpciju hranljivih materija, bivaju skraćene, u najtežim stanjima potuno zbrisane. Usled ovih promena apsorpcija svih hranljivih materija je smanjena. Pored oštećenja sluznice tankog creva, imunski odgovor može dovesti do oštećenja i bilo kog drugog organa u telu.

Mnogi misle da je celijakija “moderna” bolest i da je dijeta bez glutena “moderna” dijeta koja pomaže da se fizički izgled i kondicija organizma poboljša. Međutim, ovo je jedna od najčešćih hroničnih bolesti digestivnog trakta. S obzirom da je učestalost celijakije 1 obolela osoba na 100 zdravih ljudi, očekivani broj obolelih u Srbiji je oko 70 000. Celijačna bolest se može pojaviti u bilo kom uzrastu i, ukoliko se ne leči, dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Pitali smo gastroenterologa, specijalistu pedijatrije dr Natašu Dragutinović, kako je najlakše prepoznati da neko boluje od celijakije?

Celijakija se smatra kliničkim kameleonom. Na celijakiju treba posumnjati ukoliko osoba ima gastrointestinalne tegobe, kao što su hronična dijareja, bolovi u trbuhu, nadimanje, uporno povraćanje, ali i zatvor. Osobe su vrlo često umorne. Simptomi ne moraju biti vezani isključivo za digestivne probleme. To može biti i nizak rast, nenapredovanje u telesnoj težini, gubitak telesne težine ili čak i gojaznost, bolovi u zglobovima, anemija, zatim brojni neurološki i psihički problemi. Praktično, ne postoji organ koji ne može da oboli zbog celijakije.

Da li je dug period od pojave simptoma do uspostavljanja dijagnoze?

Period od pojave prvih simptoma do postavljanja dijagnoze je u nekim situacijama kratak, a u nekima veoma dug. Zavisi kada se pacijent prvi put požalio svom izabranom lekaru i kada je lekar posumnjao da osoba boluje od celijakije. Protokol za postavljanje dijagnoze celijakije je vrlo jasan i ne preterano komplikovan. Najbitnije je da se posumnja da osoba možda ima celijakiju i da se uputi gastroenterologu radi daljeg ispitivanja.

Prikaz izgleda zida debelog creva sa i bez dijagnostikovane celijakije (Foto ilustracija: Shutterstock)

Koji je najmlađi uzrast pacijenta koji je bolovao od celijakije?

dr Natašu Dragutinović
dr Nataša Dragutinović

Da bi se celijakija razvila neophodno je da osoba unosi gluten. Preporuka je da bebe započnu unoso glutena nakon navršenih 17 nedelja života i da se počne sa malim količinama koje će se postepeno povećavati. Kao što je rečeno, celijakija se može razviti u bilo kom životnom dobu, od momenta kada se započne sa unosom glutena, ali izuzteno retko smo je dijagnostikovali pre navršene prve godine života.

Koje su najteže posledice nelečenja celijakije?

Bitno je istaći da je jedina terapija celijakije doživotna, striktna, bezglutenska ishrana. Ukoliko se osoba ne pridržava ishrane bez glutena, mogu se vratiti svi simptomi koje je imala pre postavljanja dijagnoze. Te tegobe se mogu pogoršati, ali se mogu javiti i druge tegobe. Kao što smo rekli, ne postoji organ koji može biti pošteđen. Opet, najteže posledice nelečene celijakije su refraktorna celijakija i limfom tankog creva.

Koliko je važna podrška porodice u promeni režima ishrane i tretiranja ove bolesti?

Striktna bezglutenska ishrana je izuzetno zahtevna. Neophodno je da osoba koja priprema hranu bude dobro edukovana o tome šta znači bezglutenska ishrana, kako pravilno izabrati namirnice, kako izbeći kontaminaciju glutenom u kuhinji… i još mnogo toga. Podrška porodice, ali i celog društva je ključan faktor u sprovođenju dijete bez glutena.

Kada se pređe na bezglutensku ishranu, iz ishrane se isključuju sve namirnice koje sadrže ovaj protein, ali kako je prepoznati u drugim industrijskim proizvodima, poput lekova, paste za zube, čajeva itd? Šta onda raditi?

Što se tiče lekova, u uputstvu za lek uvek stoji naglašeno da li se u njemu nalazi gluten. Kada govorimo o preparatima za ličnu higijenu i kozmetici, istraživanja su pokazala da ukoliko neki od proizvoda sadrži gluten, potencijalno unešena količina gluten je toliko mala da neće ugroziti osobu sa celijakijom. Gluten se ne apsorbuje u organizam preko kože. Kožne promene zbog glutena mogu imati osobe koje su alergične na gluten, a to je potpuno druga bolest i nikako je ne treba mešati sa celijakijom.

Najbitnije je da osoba bude dobro edukovana o principima bezglutenske ishrane. Ovu vrstu edukacije sprovodi Udruženje Srbije za celijakiju u okviru Savetovališta sa osobe sa celijakijom na Univerzitetskoj dečjoj klinici.

Gde se mogu nabaviti bezglutenski proizvodi i da li postoji neki proizvođač koga biste preporučili?

U Republici Srbiji, a zahvaljajući naporima Udruženja Srbije za celijakiju, osobe sa celijakijom imaju pravo na 7 kg bezglutenskog brašna na mesečnom nivou. Pored toga, Udruženje redovno sprovodi testitanja hrane koja se deklariše da je bez glutena, upravo kako bismo znali da proizvodi koji se tako deklarišu zaista jesu bezbedni za naše pacijente. Pacijenti koji su kroz savetovališta i seminare prošli edukaciju, znaju koji industrijski proizvodi su strogo kontrolisani i sertifikovani međunarodno priznatim, zaštićenim znakom precrtanog klasa pšenice i da takve proizvode smeju da koriste bez bojazni.

Stanje na tržištu u Srbiji je mnogo bolje nego što je bilo pre deset godina. Ipak, kao lekar, smatram da može biti mnogo bolje. Pacijenti se žale na izuzetno visoke cene bezglutenskih proizvoda. U velikom gradovima, poput Beograda, Novog Sada proizvodi se mogu naći, dok je situacija u malim sredinama lošija. Visoke cene i nedostupnost proizvoda u manjim sredinama čest je uzrok nemogućnosti da se dijeta sprovodi adekvatno. Ovo je samo deo poteškoća sa kojim se oboleli suočavaju. Dostupnost bezglutenske hrane van kuće, u vrtićima, domovima za učenike i studente, domovima za stare, pa i u bolnicama samo je jedan aspekt, ali važan za pravlino sprovođenje dijete, a on nedostaje u našem društvu.

Naš cilj je da se poveća svest celog društva, ali pre svega državnih institucija i društveno odgovornih kompanija o neophodnosti da bezglutenska hrana bude pre svega sigurna i pristupačna svakome kome je neophodna.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *