Davanje krvi: Ko može, ko ne sme, postoje li opasnosti i ograničnja?

  • 03/12/2021
  • 0
Davanje krvi

Davanje krvi od izuzetne je važnosti. Na taj način spašavate nečiji život ili čak nekoliko. Te jedinice mogu da posluže za pacijente sa raznim tegobama.

Koliko je značajno davanje krvi?

U svetu donira se godišnje preko 100 miliona jedinica krvi. Te jedinice pomažu mnogima, u prvom redu onima koji su teškog zdravstvenog stanja i onima kojima je što pre neophodno da se izvrši neka komplikovana operacija.

Što brža transfuzija krvi potrebna je onima koji idu na hemoterapiju, zatim onima koji čekaju transplataciju koštane srži. Koliko je važno imati ozbiljne zalihe krvi pokazuje podatak da se u SAD transfuzija nekog krvnog produkta vrši na svake dve sekunde.

Zbog ovoga je davanje krvi izuzetno važno i značajno. Dosta ljudi ima kočnicu kada treba da se odluče za ovakav potez zbog nekih uvreženih tvrdnji i korisno je razrešiti te nedoumice.

Od davanja krvi može da se razboli

Pogrešna tvrdnja. Svako ko je zdrav pre nego što daje krv, zdrav je i posle tog procesa. Kada se daje krv prethodno se vrši stroga provera da li donator ispunjava sve zdravstvene uslove kako bi donirao krv.

Za najviše 48 časova od trenutka davanja krvi volumen krvi se vraća u normalu. Dok za četiri, do osam nedelja telo dopunjuje sve potrošene krvne ćelije.

Može da dođe do propratnih efekata poput umora ili lakše glavobolje, ali to brzo prođe. Zbog toga se praktikuje da se posle davanja krvi pojede nešto.

Stariji i oni koji uzimaju lekove ne mogu da daju krv

U principu ne postoji starosno ograničenje do kada sme da se daje krv. Negde je načelo to određeno za populaciju od 17 do 66 godina, ali onaj ko redovno daje krv, može to da radi i za kasniji uzrast. Pa čak i oni od 70 i više godina, ako su u godinu dana davali bar dva puta.

Ista priča je i za lekove. U većini slučajeva oni nisu prepreka da se daje krv. Naravno, ako se redovno uzima neka terapija, treba pre davanja krvi da se razgovara sa lekarom i posavetuje.

Davanje krvi je gubljenje vremena i ima dovoljno davalaca

Ovo su možda i najklasičniji izgovori kako bismo opravdali lenjost ili nešto drugo što nas sprečava da damo krv. Generalno, procedura davanja krvi veoma je brza i sa sve papirologijom ne traje duže od sat vremena, a sam proces se završi za do 10 minuta.

Davalaca krvi nikada dosta. Potreba je ogromna, a kvalifikovanih donora mnogo je manje nego što se pretpostavlja. Posebno je važno da se ne gubi dinamika, jer krv može najviše da se skladišti 42 dana, a trombociti samo pet dana. Zbog toga je važno da se kontinuirano obezbeđuje snabdevanje svežom krvi, a to može samo uz više davalaca.

Može doći do infekcija

Ova bojazan se podjednako javlja i kod onih koji treba da daju, ali i prime krv. Ipak, ona je neosnovana.

Igle se pre samog procesa davanja krvi propisno sterilišu, kao i ruka i ništa se tu ne prepušta slučaju. Za sam proces se koriste isključivo nove igle.

Što se tiče onih koji primaju krv, oni nemaju takođe razloga za strah. Jer pre nego što se nekome odobri da daje krv, ona prolazi najrigoroznije provere.

Davanje krvi je bolno

Mnogima je strah od igle ozbiljna kočnica. Kao i od eventualnog bola koji iz tog uboda proističe.

U realnosti, naravno da se ubod igle oseti, ali to je relativno lagan i kratkotrajan osećaj. Jednom kada se nađe položaj za iglu davalac može da se raskomoti dok proces traje.

Kod nekih ljudi pojave se modrice, ali one su bezbolne i nestaju za nekoliko dana, tako da nemaju razloga za brigu.

Ograničenja koja to u stvari nisu

Mnogo je spekulacija ko ne sme da daje krv. Tu se pominju vegani, oni koji imaju visok pritisak, oni koji imaju tetovaže i pirsinge, holesterol.

Sve ovo samo po sebi, nisu ograničenja za davanje krvi. Sve dok nije narušeno zdravlje, dok je sve savršeno sterilno, krv može da se daje uprkos tome da li neko ima visok krvni pritisak, viši nivo holesterola, ima tetovažu ili je vegan.

Takođe jedan veoma raširen mit je da se krv može davati samo jednom godišnje. Kao što je već rečeno krvi je potrebno najviše osam nedelja da se potpuno regeneriše i povrati izgubljene ćelije. Stoga nema nikakve prepreke da se krv daje makar na svakih 56 dana.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *