Da li je ADHD kod odraslih epidemija 21. veka?

  • 13/02/2022
  • 0
ADHD kod odraslih
Iako se često smatra „novim“ poremećajem koji se pretežno javlja kod dece, ADHD je prvi put opisan u medicinskim tekstovima koji datiraju iz 18. veka i sve je učestaliji ADHD kod odraslih (Envato)

Doživljava se dramatično povećanje zahteva za dijagnozu sindroma ADHD kod odraslih. Ovaj poremećaj do sada se uglavnom vezivao za decu, ali svetski trend postaje da se i kod odraslih osoba javljaju njegove karakteristike.

U ovom članku možete da pročitate:

Šta je ADHD sindrom?

ADHD je doživotni neurorazvojni poremećaj u kojem mozak raste drugačije. Ovo dovodi do nedovoljnog delovanja hemikalija uključenih u zadovoljstvo i nagradu.

Doslovno prevedeno ADHD je sindrom hiperaktivnosti i poremećaja pažnje, ali oni sa poremećajem nemaju deficit pažnje, više nedostatak sposobnosti da kontrolišu ono na šta obraćaju pažnju. Čak ni deo hiperaktivnosti nije uvek očigledan, barem spolja.

ADHD se obično povezuje sa problemima sa „izvršnom funkcijom“. To su više veštine razmišljanja, kao što su planiranje, upravljanje zadacima, kognitivna inhibicija i radna memorija.

Iako se često smatra „novim“ poremećajem koji se pretežno javlja kod dece, ADHD je prvi put opisan u medicinskim tekstovima koji datiraju iz 18. veka. I iako se obično dijagnostikuje tokom detinjstva, većina ljudi nastavlja da živi sa ADHD-om tokom celog odraslog života, tako da je ne samo moguć, već i sve učestaliji ADHD kod odraslih.

ADHD kod odraslih

Nedavno je zabeležen sve veći broj prijava simptoma ADHD-a kod odraslih, delimično zbog slučajeva visokog profila ili uticaja društvenih medija. U stvari, smatra se da negde oko 2,8% odraslih živi sa ADHD-om, pri čemu je velika većina njih nedijagnostikovana.

Uprkos ovoj rastućoj svesti, problemi sa zdravstvenim resursima, slabo razumevanje među zdravstvenim radnicima i stigma oko poremećaja znače da se mnogi odrasli bore da dobiju dijagnozu.

Neurološka osnova za poremećaj znači da ADHD mozgovi često traže načine da stimulišu hemikalije koje imaju nedovoljno dejstvo, zbog čega oni sa poremećajem mogu iskusiti neke ili sve ključne osobine: nepažnju, hiperaktivnost i impulsivnost. Ove osnovne osobine se mogu manifestovati na nekoliko načina, uključujući:

  • Nemogućnost izvršavanja dužih zadataka ili nemogućnost da ih započnete.
  • Lako vas ometaju drugi zadaci ili misli.
  • Traženje aktivnosti, koje ponekad uključuju rizična ponašanja, koje pružaju trenutnu nagradu.
  • Nemir, spolja ili iznutra.
  • Nesvesno prekidanje drugih ljudi

U velikoj meri slični su simptomi ADHD kod odraslih i kod dece, iako ADHD može da se manifestuje drugačije kako starimo. Na primer, nepažnja je najuporniji simptom kod odraslih, a hiperaktivnost je manje očigledna.

ADHD može biti izuzetno iscrpljujući ako se ne leči. Povezano je sa većom verovatnoćom smanjenog kvaliteta života, povećanim rizikom od problema sa upotrebom supstanci, nezaposlenošću ili nedovoljnom zaposlenošću, a potencijalne posledice su slučajne povrede, do onih fatalnijih poput samoubistva i prerane smrti.

Pored toga, smatra se da nelečeni ADHD kod odraslih ima značajne troškove za društvo, sa procenama od oko 20.000 evra — po nelečenoj osobi sa ADHD-om. To je zbog problema kao što su medicinska nega i troškovi nezaposlenosti.

Pored osnovnih osobina ADHD kod odraslih osoba prijavljen je niz uobičajeno povezanih koegzistirajućih stanja. Ova koegzistirajuća stanja uključuju veći od trostruki rizik od poremećaja raspoloženja u poređenju sa odraslima koji nemaju ADHD, dvostruko povećan rizik od anksioznog poremećaja i povećan rizik od poremećaja u ishrani i gojaznosti.

Pored toga, oko 70% odraslih osoba sa ADHD-om takođe doživljava emocionalnu disregulaciju, što otežava kontrolu emocionalnih reakcija. Veruje se da skoro svi odrasli sa ADHD-om imaju disforiju osetljivu na odbacivanje, stanje gde stvarno ili čak percipirano odbacivanje ili kritika može izazvati ekstremnu emocionalnu osetljivost ili bol.

Dijagnostikovanje ADHD kod odraslih

ADHD kod odraslih
ADHD se do sada uglavnom vezivao za decu, ali svetski trend postaje da se i kod odraslih osoba javljaju njegove karakteristike. (foto:Envato)

Kako se svest javnosti o ADHD kod odraslih povećava, postalo je očigledno da dobijanje ADHD dijagnoze kao odrasle osobe u svetu može biti posebno teško. Bilo je izveštaja u nekim oblastima o vremenu upućivanja do pet godina ili više. Ova duga vremena čekanja su posledica potrebe za specijalističkom psihijatrom dijagnozom.

Čak i sa upućivanjem na specijaliste, i dalje postoje izazovi. Pojedinac mora pokazati jasne dokaze o značajnom broju osobina ADHD-a, dokaze da su ove osobine prisutne od detinjstva i dokaze da poremećaj ima umeren uticaj na dve odvojene oblasti života osobe, kao što je izazivanje problema na poslu, obrazovanje , ili u održavanju odnosa.

Porast broja ljudi koji traže preporuke znači da čak i privatne klinike imaju duge periode čekanja na dijagnozu. Iako sada postoji sve veće priznanje ADHD kod odraslih, mnogi ljudi i dalje žive sa njim nedijagnostikovano iz bilo kojeg niza razloga:

  • Nedostatak svesti da je ADHD kod odraslih stvarna stvar
  • Pogrešno postavljanje zdravstvenih radnika
  • Neodlučnost u postavljanju dijagnoze – strah da se neko označi nečim što nosi stigmu u društvu

Razumevanje stanja kod odraslih, njegovo ozbiljnije shvaćanje kao poremećaj, podizanje svesti o njemu u društvu uopšte i među zdravstvenim radnicima i ulaganje u usluge za poboljšanje vremena postavljanja dijagnoze su od suštinskog značaja za rešavanje ovog rastućeg problema.

Poboljšanje pristupa dijagnozi i smanjenje stigme povezane sa ADHD bi otvorilo vrata za lečenje, što može imati značajan uticaj na život sa ovim poremećajem – kao što je poboljšanje samopoštovanja, produktivnosti i kvaliteta života.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *