Jaka vežba može da smanji rizik od metastaze raka i do 72%

  • 20/11/2022
  • 0
Redovno vežbanje
Nova studija sa Univerziteta u Tel Avivu, sugeriše da bi ljudi mogli da smanje rizik od metastaze raka redovnim angažovanjem u aerobnim vežbama visokog intenziteta. (foto:Pixabay)

Nedavno istraživanje je pokazalo da aerobne vežbe visokog intenziteta povećavaju potrošnju glukoze u unutrašnjim organima. Istraživači veruju da ova povezanost smanjuje dostupnost energije potrebne za rast tumora. Koristeći podatke iz prospektivne studije, istraživači su otkrili jaka vežba može da smanji rizik od metastaze raka i do 72%.

U ovom članku možete da pročitate:

Rizik od metastaze raka

Metastaza raka je širenje sa mesta gde je počeo na drugi deo tela. Istraživači koji stoje iza studije iz 2022. godine procenjuju da je 623.405 osoba u SAD živelo sa metastzom raka dojke, prostate, pluća, kolorektalnog karcinoma ili mokraćne bešike, ili metastatskim melanomom u 2018.

Dok je radio sa drugim istraživačima, prof. dr Karmit Levi, vanredni profesor ljudske molekularne genetike i biohemije na Univerzitetu u Tel Avivu, zainteresovao se za to kako su mišići otporni na metastatski rak.

Taj rad je doveo do nove studije sa Univerziteta u Tel Avivu, nedavno objavljene u Cancer Research, koja sugeriše da bi ljudi mogli da smanje rizik od metastaze raka redovnim angažovanjem u aerobnim vežbama visokog intenziteta.

Zbog [radoznalosti] o mišićima, završili smo istraživanjem fizičke aktivnosti“, rekao je prof. Levi za Medical News Today. „Rekli smo: ’U redu, postoji nešto u aktivnosti mišića što možda štiti ovaj organ da ne bude uobičajeno mesto za metastaze za sve vrste karcinoma.“

Svojim radom istraživači su identifikovali mehanizam koji stoji iza preventivnog efekta vežbanja. Otkrili su da fizička aktivnost povećava potrošnju glukoze u unutrašnjim organima, što znači manje energije dostupne tumoru.

Erika Ris-Punia, viši glavni naučnik u epidemiologiji i istraživanju ponašanja u Američkom društvu za rak, koja nije uključena u studiju, opisala je osnovni mehanizam:

Jednostavno rečeno, vežbanje ‘reprogramira’ naše organe da zahtevaju više hranljivih materija. U isto vreme, zdravi organi vežbača su lakše u stanju da nadmaše ćelije raka (posebno ćelije melanoma, u slučaju ove studije) za hranljive materije. Ovo ostavlja manje dostupnih hranljivih materija koje tumor koristi za rast.“

Individualni efekti vežbanja na rak

Za studiju, prof. Levi i dr Iftah Gepner, viši predavač na Školi javnog zdravlja na Univerzitetu u Tel Avivu, kombinovali su podatke iz prospektivne studije koju su sproveli Izraelski centar za kontrolu bolesti i Odeljenje za ishranu izraelskog Ministarstva zdravlja. Oni su posmatrali 2.734 muškarca i žene odabrane iz opšte populacije Izraela koji su prvobitno bili bez raka i starosti između 25 i 64 godine, koji su pregledani pre i posle trčanja.

Učesnici su odgovorili na dva upitnika o fizičkoj aktivnosti o intenzivnoj i umerenoj aktivnosti koja je trajala 10 minuta. Pratili su ih tokom perioda od 20 godina. Pored toga, istraživači su regrutovali 14 muških i ženskih trkača starosti od 25 do 45 godina.

Učesnici su bili isključeni zbog toga što su pušači, uzimali propisane lekove ili imali istoriju hroničnih plućnih, srčanih, metaboličkih ili ortopedskih stanja. Od njih je takođe zatraženo da izbegavaju kofein 12 sati, hranu tri sata i napornu fizičku aktivnost najmanje 24 sata pre nego što stignu u laboratoriju na testiranje.

Učesnici su trčali 30 minuta na traci za trčanje najvećom brzinom koju su mogli da postignu tokom celog trajanja. Zatim su istraživači prikupili merenja ventilatora i metabolizma koristeći analizu udisaja po dahu i pratili broj otkucaja srca učesnika koristeći traku za grudi. Sakupljali su krv od učesnika pre i posle vežbanja.

Efekti vežbanja na rizik od metastaze raka kod miševa

U drugoj studiji, istraživači su koristili životinjski model gde su miševi bili podvrgnuti režimima vežbanja. Odabrali su ženke miševa jer su pokazali povećani metabolički odgovor na vežbanje u poređenju sa mužjacima.

Jedna grupa miševa je korišćena kao kontrola. Drugi je bio podvrgnut protokolu vežbanja na traci za trčanje. Miševi su vežbali svaki drugi dan. Postepeno, istraživači su povećavali trajanje i intenzitet vežbe. Ovo je trajalo osam nedelja.

Nekim miševima su zatim ubrizgane ćelije melanoma. Nakon četiri dana oporavka, istraživači su ponovo podvrgli ove miševe redovnom vežbanju na traci za trčanje tokom četiri dodatne nedelje.

Kasnije su istraživači sakupili pluća, limfne čvorove, jetru i skeletne mišiće i sedentarnih miševa i miševa koji su bili podvrgnuti vežbanju za proteomske analize i ek vivo analize metaboličkog kapaciteta.

Uzeli smo organe koji obično imaju metastaze. A mi smo rekli: ’Hajde da seciramo te organe i vidimo kako se ti organi ponašaju nakon dugotrajne fizičke aktivnosti“, rekao je Levi.

Uticaj vežbanja na unutrašnje organe

Proteomska analiza krvi rutinski aktivnih učesnika pokazala je povećanu upotrebu ugljenih hidrata nakon vežbanja. Podaci iz prospektivne studije pokazali su da vežbanje pre razvoja raka ima skroman uticaj na dijagnozu sporo rastućeg raka.

Međutim, vežbanje je „značajno smanjilo verovatnoću visoko metastatskog raka“, kažu istraživači. Među ispitanim učesnicima, oni koji su prijavili redovnu aerobnu vežbu visokog intenziteta imali su 72% manje metastatskog raka od sedentarnih učesnika.

U studiji na miševima, istraživači su otkrili da su miševi podvrgnuti vežbanju pre nego što su im ubrizgane ćelije raka „značajno zaštićeni“ od metastaza u udaljenim organima. Proteomske i ek vivo analize metaboličkog kapaciteta organa miševa su pokazale da vežbanje izaziva kataboličke procese, unos glukoze, mitohondrijalnu aktivnost i ekspresiju GLUT-a. Kada su istraživači pogledali organe miševa, otkrili su da dugotrajna fizička aktivnost menja mišiće (povećanje mišićne mase) i menja organe.

Otkrili smo da se unutrašnji organi kao što su limfni čvorovi, pluća, jetra, ti organi koji obično imaju rak [se] menjaju kada postoji hronična fizička aktivnost“, rekao je Levi.

„Oni se menjaju u smislu da postaju super metabolički. A kada kažem supermetabolički, mislim na njihovu potražnju za glukozom i potražnju za njihovim mitohondrijama [i] njihovo preuzimanje glukoze se povećava. Postaju kao organi superheroja.“

Kada rak pokuša da napadne ove organe, gubi borbu, smatraju istraživači. Dr Adrian Kristian, šef rehabilitacije raka u Miami Cancer Institute, deo Baptist Health South Florida, objasnio je da su ovom studijom istraživači pokazali „da vežba izaziva promene u mikrookruženju ćelija raka koje ga čine negostoljubivim za da rastu kada ih nadmaše ćelije koje nemaju rak za hranljive materije.“

Buduća istraživanja

U budućim istraživanjima, rekao je Levi, istraživači bi mogli da pogledaju da li je za vežbanje potreban visok intenzitet da bi se postigao zaštitni efekat.

Ono što smo ovde proučavali je bio aerobik“, primetio je Levi. „Ne kažem da pilates ne radi isto. Samo ne znam jer nismo proučavali druge [vrste] fizičke aktivnosti.“

Istraživači koji su radili na ovoj studiji takođe su zainteresovani da vide kako vežbanje utiče na ljude koji već imaju rak, kao i koliko dugo traje preventivni efekat vežbanja kada ljudi prestanu da redovno vežbaju.

Koliko dugo telo pamti? Ne znamo“, rekao je Levi.

Trenutno, autori ove studije razmatraju kako fizička aktivnost utiče na metastaze u mozgu. Prema dr Kristijanu, potrebno je više istraživanja o tome kako vežbanje utiče na metastatsko širenje uobičajenih karcinoma, poput raka dojke, prostate, kolorektalnog karcinoma, pluća i ginekoloških karcinoma.

Koji su karcinomi osetljiviji na vežbanje kao intervenciju za minimiziranje širenja metastaza“, rekao je dr Kristijan.

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *