Poremećaji spavanja su prečica ka mnogim psihološkim oboljenjima

  • 19/10/2021
  • 0
Poremećaji spavanja

Još od najranijeg uzrasta učeni smo da je spavanje i redovan san veoma važan za razvoj čoveka. Sledstveno tome poremećaji spavanja mogu da dovedu do raznih neugodnih stanja, a novija istraživanja su pokazala i da je uzročnik mnogih psihološke bolesti.

Zašto je važno spavanje?

Dobar san pre svega potreban je za kvalitetan odmor, bolju koncentraciju i produktivnost na poslu. Spavanje je veoma bitno a struka smatra da je idealna mera sedam do devet sati spavanja.

Poremećaji spavanja u osnovi su mnogih zdravstvenih problema. Pre svega organizam je umorniji, usled čega se javljaju bol u leđima, glavobolje. Takođe poremećaj spavanja odražava se i na metabolizam, pa osobe koje imaju neredovan san imaju i problem oko telesne težine.
Ali možda i najveći problem poremećaj spavanja izaziva na mentalnom planu.

Poremećaji spavanja

Najblaži oblik poremećaja spavanja je nesanica. A i najčešći. Ona nema ozbiljnijeg uticaja na zdravlje, posebno ako je kraćeg oblika.

Sa druge strane postoje i ozbiljniji poremećaji spavanja:

Apneja
• Narkolepsija sa katapleksijom
• REM i non-REM parasomnije
• Mesečarenje
• Cirkadijalni ritam

Apneja

Opstruktivna apneja se najčešće javlja kod ljudi koji hrču, obično kod gojaznih muškaraca u petoj i šestoj deceniji života. Manifestuje se kao prestanak disanja koji može da potraje i do 45 sekundi, a ponekad i toliko dugo da osoba zbog nedostatka kiseonika poplavi.

Ukoliko se takav prestanak disanja desi par puta u toku noći, to nema većeg značaja, ali ako se ponavlja 300 ili 500 puta za noć, apneja ostavlja posledice na nekoliko organskih sistema. Dolazi do opterećenja takozvanog desnog srca, do povećanja plućnog krvnog pritiska, ali i sistemskog pritiska. Rast intraplućnog i sistemskog pritiska opterećuje srce, uzrokuje njegovu slabost, pojavu aritmija, infarkta srca, moždanog udara (“šloga”) pa i poremećaja metabolizma i nastanka dijabetesa.

Narkolepsija sa katapleksijom

Karakterišu je dva ključna simptoma: preterana dnevna pospanost i takozvane kataplektičke krize. Stalna pospanost kod narkoleptične osobe u bilo kom trenutku može da se pretvori u san, što je vrlo opasno u saobraćaju na primer.
Oboleli od narkolepsije, pored stalne pospanosti, često nevoljno zaspu i po nekoliko puta na dan, pri čemu mogu da imaju i katapleksičke krize.

Katapleksije su gubici kompletnog mišićnog tonusa neepileptične prirode pri kojima oboleli gubi tonus i snagu mišića pa je često primoran da sedne ili čak legne jer nema snage, ali je potpuno svestan i u momentu događaja ne spava, mada se katapleksija može produžiti u spavanje.

REM i non-REM parasomnije

Parasomnije su poremećaji ponašanja tokom spavanja (non-REM parasomnije), odnosno tokom sanjanja (REM parasomnije).

U takozvanoj REM („Rapid Eye Movements“ iliti brzi pokreti oka) fazi spavanja u kojoj se sanja, zdrava osoba koja ima strašne snove u snu čini pokrete, čak izvodi i udarce u okviru odbrane od napadača u snu. Oboleli sa poremećajem ponašanja u REM spavanju ustaje iz kreveta i beži od opasnosti, pa se događa da se povredi ili da u pokušaju samoodbrane napadne osobu koja spava pored njega.

Mesečarenje

Pripada kategoriji non-REM parasomnije. To je promećaj u kojem se oboleli ne razbuđuje u potpunosti.

„Mesečar“ se ne seća šta se događalo tokom epizoda njegovog lutanja, ustajanja i tumaranja po stanu uz možda još neku prostiju ili složeniju radnju, a te epizode mogu da budu i vrlo burne.

Cirkadijalni ritam

Ovo je grupa poremećaja spavanja u kojem su između ostalih „džet leg.“ Taj poremećaj spavanja se javlja kada putnik avionom prođe više časovnih zona i praktično izgubi noć spavanja.

Postoji i sindrom preuranjenog spavanja. On se odnosi na biološku potrebu osobe, diktiranu cirkadijalnim ritmom, da ranije ode na spavanje, na primer u tri popodne, da odspava uobičajenih sedam do osam sati i probudi se i normalno radi cele noći.

Kako su povezani poremećaji sna i psihološke bolesti?

Grupa naučnika u okviru Biobanke Velike Britanije u najnovijoj studiji pokušala je da pronađe povezanost između poremećaja sna i određenih psiholoških oboljenja. Istraživanje je urađeno na uzorku od 89.205 ljudi.

Za istraživanje su korišćeni akcelerometri na zglobovima kako bi se otkrila kretanje ljudi u fazi spavanja. Oni nisu merili moždane talase već pokrete prilikom 10 svojstava spavanja:

Vreme spavanja
• Vreme buđenja
• Trajanje spavanja
• Buđenje u toku noći
• Efektivno spavanje
• Broj buđenja
• Trajanje najduže sekvence spavanja
• Broj „dremki“
• Promene položaja u krevetu
• Promene u toku spavanja

Posle sedam dana posmatranja došlo se do zaključka da ispitanici koji pate od depresije, anksioznosti, šizofrenije, bipolarnog poremećaja, u osam od ovih 10 svojstava ima poremećaje. Taj rezultat jasno ukazuje da poremećaji u spavanju lako mogu da odvedu do jedne od ove četiri opake psihološke bolesti.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *