Samo 10 minuta trčanja unapređuje moždane funkcije i popravlja raspoloženje

  • 14/12/2021
  • 0
samo 10 minuta trčanja

Jedna japanska studija utvrdila je da samo 10 minuta trčanja može da unapredi moždane funkcije. Takođe trčanje na tako kratak vremenski interval veoma je dobro za raspoloženje.

Dovoljno je samo 10 minuta trčanja

Trčanje je verovatno jedan od najlakših načina da se iskoristi fizička vežba jer je jeftino i pristupačno. Ono poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sistema, jača mišiće i poboljšava snagu kostiju. Pored ovih fizičkih prednosti, trčanje je povezano sa poboljšanim mentalnim zdravljem.

Tim naučnika sa Univerziteta Cukuba u Japanu nedavno je završio studiju manjeg obima koja je pokazala da samo 10 minuta trčanja umerenog intenziteta poboljšava i raspoloženje i izvršnu obradu u mozgu.

Snimanje mozga pokazalo je da je trčanje povećalo lokalni protok krvi u različitim delovima prefrontalnog korteksa nakon sesije u poređenju sa netrčanjem. Prefrontalni korteks igra važnu ulogu u kontroli raspoloženja i izvršnih funkcija.

Kako trčanje utiče na mozak?

Mozak mora da obradi velike količine senzornih informacija kako bi koordinirao kretanje trčanja dok telo održava ravnotežom. Možda iz tog razloga istraživanja su pokazala da se prefrontalni korteks aktivira tokom trčanja.

Pored toga, mehanički uticaj trčanja povećava cirkulaciju krvi, što takođe može imati koristi od moždane aktivnosti. Naučnici su takođe istraživali kretanje glave gore-dole koje se dešava tokom trčanja kod životinja. Oni su zaključili da ovo kretanje može doprineti regulaciji receptora serotonina u prefrontalnom korteksu. Ovo, zauzvrat, može igrati ulogu u poboljšanju raspoloženja i kognitivne kontrole.

Bolje samo 10 minuta trčanja od odmaranja

U ovoj studiji, istraživači su istraživali izvršnu funkciju mozga i raspoloženje nakon 10-minutnog trčanja na traci za trčanje. Zatim su ih uporedili sa funkcijom mozga i raspoloženjem u mirovanju.

Istraživači su procenili izvršnu funkciju koristeći Stroop zadatak, koji uključuje predstavljanje učesnika sa rečima u boji napisanim neskladnim bojama. Na primer, reč „crveno“ može se pojaviti sa slovima obojenim plavom bojom.

Što je pre moguće, učesnici moraju da imenuju boju slova umesto da čitaju samu reč. Dok su učesnici obavljali Strupov zadatak, naučnici su procenili aktivnost mozga praćenjem promena protoka krvi pomoću skoro infracrvene spektroskopije – neinvazivne metode optičkog snimanja.

Kada se aktivira određena oblast mozga, količina krvi u toj oblasti se brzo menja. Bliska infracrvena spektroskopija meri te promene. Učesnici su takođe ispunili dvodimenzionalnu skalu raspoloženja upitnik od poverenja pre i posle sesije trčanja i odmora kako bi procenili sve promene u raspoloženju.

Rezultati su pokazali da je sesija trčanja dovela do značajnog povećanja raspoloženja u poređenju sa kontrolnom sesijom. Konkretno, skala raspoloženja pokazala je povećanje zadovoljstva i uzbuđenja. Ljudi u intervenciji trčanja takođe su završili Strup test u znatno bržem vremenu i iskusili povećane moždane signale u bilateralnom prefrontalnom korteksu.

„Rezultati su nas iznenadili, jer 10 minuta umerenog trčanja poboljšava ne samo izvršnu funkciju već i prijatno raspoloženje koje se poklapa sa bilateralnom prefrontalnom aktivacijom. Na osnovu prethodnih studija, uključujući i naše. Otkriveno je da fizička vežba povećava izvršnu funkciju pretežno aktivirajući levi dorsolateralni prefrontalni korteks, koji je moždani lokus uključen u inhibiciju i kontrolu raspoloženja, bez prijavljivanja promene prijatnog raspoloženje. Skoro [sve] ove studije su koristile pedaliranje, a ne trčanje. […] Trčanje može da stimuliše prefrontalni korteks u širem smislu radi poboljšanja raspoloženja i izvršne funkcije nego drugi oblici vežbanja koji ne zahtevaju toliko koordinacije aktivnosti nošenja težine, kao što je pedaliranje,” rekao je prof. Hideaki Soja.

Ograničenja studije i buduća istraživanja

U studiji je učestvovalo samo 26 učesnika. Mali broj učesnika otežava izvođenje zaključaka o široj populaciji iz rezultata.

Takođe, važno je napomenuti da se skala raspoloženja sama procenjuje i da je stoga otvorena za pristrasnost. Ljudi možda ne daju uvek potpuno tačne odgovore – bilo zato što ne znaju ili zato što žele da ostave dobar utisak.

„Teško je reći da li ove promene u vezi sa povećanim nivoom uzbuđenja i zadovoljstva mogu biti povezane sa povećanjem nivoa neuromodulirajućih endokanabinoida u krvi koji se mogu javiti tokom trčanja, promovišući kratkoročne psihoaktivne efekte [koji dovode] do smanjene anksioznosti. i pojačano osećanje smirenosti.” rekla je Merilin Mofat, profesor fizikalne terapije na Njujorškom univerzitetu Steinhardt School of Culture, Education, and Human Development u Njujorku

Neki dokazi pokazuju da redovno vežbanje povećava veličinu hipokampusa, koji je deo mozga vitalnog za skladištenje memorije. Profesor Mofat se pita da li bi ovo moglo da igra ulogu u efektima koje je tim video u ovoj studiji.

Međutim, iz rada nije jasno da li su učesnici redovno vežbali.

Profesorka Mofat je rekla da bi „želela da vidi poređenje nošenja težine (trčanja, plesa) u odnosu na vežbe bez opterećenja (pedaliranje) koristeći slične nivoe intenziteta i slično vremensko trajanje i kod mlađe i kod starije populacije da vidi ako razlike postoje.”

Istraživači kažu da je važno pokazati minimalnu efikasnu vežbu koja će imati koristi i za mentalno i za fizičko zdravlje. Nekim pojedincima može biti teško da se pridržavaju režima vežbanja. Rezultati ove studije su važni jer saznanje da je čak i samo kratko trčanje korisno može olakšati ljudima da izađu i imaju koristi od vežbanja.

Autori studije su rekli:

„Da bismo proširili naše nalaze na osnovu naših brojnih studija na životinjama, radimo na trčanju sa svetlosnim intenzitetom [i] njegovom blagotvornom dejstvu u promovisanju mentalnog zdravlja. Želeli bismo da ohrabrimo ljude, posebno ranjive ljude […], da održavaju svoje telo i mozak u formi koristeći naš model minimalnog vežbanja. Samo 10 minuta trčanja umerenog intenziteta je lako dostupan oblik vežbanja koji zahteva minimalnu opremu“.

Trčanje produžava životni vek

Jedna druga studija bavila se povezanošću trčanja sa produženjem životnog veka. Ona je obuhvatila više od 55.000 odraslih osoba starosti između 18 i 100 godina, koji su praćeni u periodu od 15 godina da bi se utvrdilo da li postoji veza između trčanja i dužine života. Oko jedne četvrtine ove grupe su činili trkači.

Učesnicima je rečeno da popune upitnik o svojim navikama vezanim za trčanje a potom su istraživači beležili podatke o onima koji su umrli tokom perioda studije.

Istraživači su ustanovili da ljudi koji ne trče imaju za tri godine kraći očekivani životni vek od trkača. Trčanje je povezano sa 30 odsto manjim rizikom od smrti usled bilo kakvog uzroka i 45 odsto manjim rizikom od smrti od moždanog udara u poređenju sa odsustvom trčanja kao aktivnosti.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *